Foto: wikipedia

Zašto istina izaziva diskomfort u medijima i javnom prostoru?

Živimo u vremenu gdje se istina relativizira i neko ko ima pristup internetu može sa jednim klikom da proširi vijest širom svijeta. Upotreba masovne komunikacije može da bude veoma korisna za društvo ali isto tako i veliki problem ako se ista koristi za širenje dezinfomracija i stvara panika. Govoreći u diskursu kognitivne nauke dolazimo do zaključka da su mediji onakvi kakvi smo ih mi spremni prihvatiti. 

Demokratski uređena zemlja ima zakone o slobodi izražavanja i pristupa informacijama ali isto tako ima i zakone gdje su mediji ili novinari koji podstiču na vjersku ili rasnu mržnju, na klevete, uvrede i uništavnje ugleda podvrgnuti kaznenim postupcima i novčanim kaznama. Međutim, u BiH obično oni mediji koji se bore za istinu i pravdu su podvrgnuti linčovanju od strane medija i onih koji doprinose društvenoj podjeli i koji su finansirani da koriste svoj utjecaj kako bi pojačali snagu političkih stranaka kojima pripadaju. 

Dakle, pojavile su se platforme uz pomoć pojedinih akademika i obrazovnih ustanova koje podržavaju osorne političare i koje autonomne medije i novinare koncipiraju kao lažove i smatraju ih neprijateljima demokratije i naroda. Znači došlo je do toga da se mediji dijele na one koji šire “svoju istinu” sa manipulacijom i obmanom i njihove pristalice mitova i zavjera koji se čak ne stide ni relativiziranja genocid nad Bošnjacima. Stvarajući sveopću paniku među narodom i šireći propagandu ove platforme i njihov rad trebamo shvatiti i kao i direktan napad na državu Bosnu i Hercegovinu.

Mediji koji promovišu transparentost i odgovornost vlade, te doprinose javnom interesu, kulturnom obrazovanju, ekonomskom razvoju i osuđuju one koji podstiču na razaranja suvereniteta države mogu se smatrati autonomnim medijima i stubom jednog demokratskog društva. Onaj koji pristane da se bori protiv divergencija u društvu i zalaže se da se prikaže istina zaslužuje titulu nezavisnog novinara. U skladu s gore navedenim činjenicama i opasnim konsekvencama zbog istih, autonomni bošnjački mediji bi već uveliko trebali da postoje i da budu namjenjeni onim Bošnjacima koji trebaju i moraju da bolje razumiju ulogu istih u konstituiranju današnjeg društva i identiteta Bošnjaka. 

Za SEJL MEDIA piše Lena D.