Foto: Google

Nakon 11 počinjenih genocida nad Bošnjacima, te nakon gotovo 30 godina od poslednje agresije na suverenu državu republiku Bosnu i Hercegovinu, danas dolazimo do dva zaključka: prvi je da je istina o agresiji postala prva žrtva agresije na BiH, a druga je poricanje, negacija i relativizovanje svih genocida od strane onih koji su na direktan ili indirektan način imali udjela u tome.

Ubice ili agresori, odnosno oni koji su planirali te genocide, zajedno sa pristašama i pobornicima istih, danas na sve moguće načine pokušavaju da sakriju te zločine, da iskrive njihove statistike, da odvrate pažnju, pa čak i zamijene ili izjednače uloge sa onima nad kojima su sprovodili takva nepočinstva od kojih se i sad diže kosa na glavi. Ne prezaju ni od toga da sami sebe proglašavaju herojima koji su spašavali žrtve ovih genocida.

Srebrenica, Prijedor, Sandžak, kao i svako selo i grad u kojem su počinjeni genocidi i zločini nad Bošnjacima, kao i sve ovo čime se agresori i danas služe, zapravo su lekcija svima nama: oni će uvijek raditi to što i sad rade, tako da je na nama da hitno i beskompromisno počnemo zauzimati drugačiji stav prema svima onima koji po svaku cijenu teže da ponište, anuliraju, izjednače ili relativiziraju ono što su njihovi sunarodnici učinili svojim komšijama, to jest Bošnjacima.

Ovih dana smo se uvjerili kako su društvene mreže postale itekako efikasno oružje u svrhu promovisanja negiranja genocida, koje za cilj ima da osudi žrtve, oduzme im kulturu sjećanja, njihove moralne principe, a u isto vrijeme zdušno se rehabilituju oni koji su izdavali naredbe ili pak direktno učestvovali u sprovođenju genocida. Konkretno, ovdje navodimo slučaj “Emerson škole u Čikagu” i iz kojeg smo došli do saznanja da je “Serbian Times” dobro organizirana anonimna kampanja dezinformacije za odnose s javnošću (PR) srpske propagande, pa je lakovjerni ili ti pristaše genocida uzimaju kao “novu i konačnu” istinu, dok mi, koji smo preživjeli sve te golgote agresije i genocida, gledamo u nevjerici.

No, na njihovo iznenađenje, ovaj put žrtve i sve bošnjačke organizacije širom Sjeverne Amerike su se udružile i stale ukraj ovakvim lažima i dokazale da u svijetu negiranja i poricanja postoje javni dokazi međunarodnog suda i da pravda i istina uvijek izađu na vidjelo. Bošnjaci Sjeverne Amerike, Bosne i Hercegovine, Sandžaka kao i svi oni koji su rasuti širom svijeta, neće dozvoliti omalovažavanje i brisanje historije ni po koju cijenu, te da će se još jače i zdušnije boriti za svoja prava kao i svi oni koji su preživjeli i doživjeli nebrojene golgote i pogrome. (primjera radi navodimo Holocoust i Rawanda, itd)

HS