“Dugo svitanje” porede s Tolstojevim “Ratom i mirom”

154
Izvor: Klix.ba

Halid Kadrić je bh. književnik čiji je roman “Dugo svitanje”, prvi put objavljen 2010. godine, nedavno doživio svoje treće izdanje. Ovaj višetomni roman je ubjedljivo najobimnije djelo u historiji bh. književnosti, a mnogi ga porede i s Tolstojevim “Ratom i mirom” te “Ljudskom komedijom” Honorea da Balzaca.
Ovaj 83-godišnji Dobojlija koji već duže vrijeme s porodicom živi u Sarajevu poznat je i od ranije kao vrlo uspješni prozni i dramski pisac, ali se “Dugim svitanjem” prometnuo u grupu najvažnijih bh. pisaca svih vremena. On je u ovom romanu napisanom na više od 2.700 stranica do u detalje opisao sve ličnosti i dešavanja na ovim prostorima u 20. stoljeću.

Ukoliko je vjerovati književnim kritičarima i historičarima, roman “Dugo svitanje” je dostigao veoma visok estetski i kulturološki domet ne samo u bh. književnosti, već i šire. Međutim, Halid Kadrić govori kako se ipak treba sačekati zbog toga što knjiga nije doprla na sve strane.

“Pisanje romana ‘Dugo svitanje’ je počelo prije nešto više od 20 godina. Nekoliko prvih godina sam provodio u arhivima, bibliotekama, muzejima čitajući razne historijske izvore poput putopisa, zapisa, novina i časopisa. Svaki podatak mi je bio dragocjen. Ja sam jednostavno htio da provjerim sve one historiografske podatke koji su nam do sada bili dostupni i koji su se plasirali te eventualno da dođem do novih saznanja koja su nam, iz ovih ili onih razloga, bila nedostupna. Ja sam, prije svega, želio da prodrem u genezu i proces nacionalnog osvještavanja Bošnjaka krenuvši od početka 19. stoljeća. Nevjerovatno je koliko su narodi ovih prostora ostali uskraćeni za neke informacije iz svoje prošlosti”, priča nam Halid Kadrić.

Spoj historiografije i literarne fikcije

U romanu “Dugo svitanje”, kao i u njegovom prethodnom nazvanom “Kobno raspuće”, Halid Kadrić je želio dosegnuti nepoznate historijske visine s posebnim naglaskom na istraživanju zašto su se narodi ovih prostora, s posebnim akcentom na Bošnjake pošto se i sam autor na taj način nacionalno identificira, sporo razvijali na svim društvenim poljima počevši od obrazovanja, kulture, politike i sl.

“Moje djelo se može okvalificirati kao jedna literarna hronika nacionalne i porodične historije 20. stoljeća. Čitalac može, ako hoće, da upozna na zaista impresivan i začuđujuće istinit način sve ono što se značajno dešavalo u proteklom stoljeću, a nisam izostavio niti jedan jedini događaj tog vijeka. Tu su stotine historijskih likova i događaja, a književna kritika upravo hvali moj stav prema toj tematici i problematici. Koliko god je moj roman društveni u širem smislu, on je i historijski, i politički, i ekonomski, i obrazovni, i kulturni. Dakle, dobili smo jedan mozaik sasvim vjerodostojnih podataka uvijenih u jednu književnu oblandu tako da su ovdje historija i književnost sretno spojene”, dodaje on.

S obzirom na to da je Halid Kadrić u svom romanu napravio savršen spoj književnosti i historije, mašte i stvarnosti, on kategorično navodi kako u njegovom višetomnom romanu nije došlo do podrivanja činjenica. Iako su neki likovi fizički izmišljeni, govori nam kako se oni uklapaju u stvarni događaj tako da ne dolazi do promjene konteksta priče.

“Historija i književnost su po svojoj prirodi velike suparnice. Historija se zasniva na fakciji, dokumentima, dok se književnost temelji na osjećaju, tj. u pitanju je fikcija. Mnogi se pitaju mogu li moj roman čitati kao historiografsko djelo, a ja im uvijek odgovorim kako se razumije da mogu. ‘Dugo svitanje’ je i književnost i historija. Ja sam se trudio da toj faktičkoj komponenti dam dovoljno lirskog, intimnog, likove sam totalno oživio, tako da čitalac ima dojam kao da učestvuje u samoj radnji, a da pri tome nije oštećena nijedna činjenica. Čitanjem ovog djela upoznajete ambijent i atmosferu tog razdoblja, a iako ima 2.700 stranica, što u sebe ‘usisava’ oko 15 prosječnih romana, ljudi ne osjećaju nikakvu težinu tokom čitanja i to je čudo književnosti. Pojedinci ga bespogovorno smatraju najvećim književnim poduhvatom u zadnjih 100 godina na ovom tlu”, kaže ovaj 83-godišnji pisac.

Četiri toma opisuju četiri historijska razdoblja

Halid Kadrić govori kako najbolje u prilog uspješnosti njegovog romana govori činjenica da on doživljava svoje treće izdanje u samo deset godina. Govori kako je osim publici u BiH interesantan i našim iseljenicima.

“U višetomnom romanu ‘Dugo svitanje’ rasporedio sam građu onako kako to i historija čini. On se sastoji iz četiri toma, a svaki od njih opisuje četiri razdoblja. Prvi tom govori o razdoblju Austrougarske Monarhije, onda dolazi do njenog pada tako da drugi tom problematizira period Kraljevine Jugoslavije, treći je vezan za socijalističku Jugoslaviju i četvrti period je razdoblje do kraja vijeka. Dakle, moj roman prati događanja na ovim prostorima od 1901. do 2000. godine i nije izostavljena, ponavljam, nijedna godina, nijedno bitno događanje”, pojašnjava nam.

Iako je do sada nezapamćeno u historiji književnosti ovih prostora da je neko napisao ovako obimno djelo, Kadrić govori kako ta obimnost nije najvažnija. On govori kako je puno bitnije što je data sveobuhvatna, jedinstvena, kompletna slika života kroz 20. stoljeće.

“Knjigu otvaram opisivanjem skupa naprednih muslimana , tj. prvi muslimanskih prosvjetitelja koji su imali visoko obrazovanje i to 1901. godine nadomak Sarajeva u kući Ibrahim-bega Bašagića uz kahvu i šerbe. Samo neki od tih muslimana bili su Safvet-beg Bašagić, već spomenuti Ibrahim-beg, onda dolaze poslije Osman Nuri Hadžić, Edhem Mulabdić, uskoro se pridružuje i Musa Ćazim Ćatić itd. Od njih desetak svega su trojica bili prosvjetne struke i samo zamislite s kakvom su snagom ušli u 20. vijek da prosvjećuju. Svoj višetomni roman završavam opisivanjem događaja s Daytonskog sporazuma i dešavanjima poslije njega, tj. rekapituliram dešavanja iz 20. stoljeća, šta se dobilo i šta se izgubilo, s čime se ulazi u naredni vijek”, rekao nam je Kadrić.

“Dugo svitanje” porede s Tolstojevim “Ratom i mirom”

Mnogi domaći književni kritičari i drugi intelektualci značaj “Dugog svitanja” za bh. književnost porede sa značajem “Rata i mira” za rusku, odnosno svjetsku književnost. Osim “Rata i mira”, neki su ovaj roman iz četiri dijela poredili i s “Ljudskom komedijom” Honorea de Balzaca.

“Tolstoj je u ‘Ratu i miru’ obuhvatio period od desetak godina, tj. opisivao je uglavnom Napoleonove ratove. Eh sad, pitanje je da li se može govoriti da je ‘Dugo svitanje’ bh. ‘Rat i mir’. Znate, možda i može, ali moj talent i moj domet nije na tolikom nivou kao što je imao Tolstoj kako bih na pravi način obradio neku temu. Prema mom mišljenju, mnogo je važnije to koliko ova knjiga doprinosi rasvjetljavanju nekih činjenica vezanih za vlastiti indentitet te koliko je ta knjiga korisna u praktičnom smislu, a ne samo estetskom. Na kraju krajeva, ja sam zadovoljan onim što sam uradio, savjest mi je čista i mirna, a na čitaocima je da prosude”, kaže pisac najobimnijeg djela u historiji bh. književnosti.

Na samom kraju, Halid Kadrić nam priča kako je ove godine obilježio i četiri jubileja koja su zbog promocije trećeg izdanja “Dugog svitanja” ostala u zapećku. Ovaj književnik je obilježio 60 godina od početka književnog stvaranja, 50 godina od štampanja prve knjige, 40 godina od članstva u Društvu pisaca Jugoslavije/BiH te deset godina od objavljivanja prvog izdanja “Dugog svitanja”.

Iako je još uvijek vitalan, govori kako je završio sa svojom književnom misijom i kako bi bilo bezobrazno praviti planove za budućnost. Govori nam kako mu je drago što je njegov roman naišao na dobar odziv kod publike te ističe kako se nada da će se još dugo čitati.

Preuzeto sa Klix.ba