U svim dosadašnjim radovima koji su se odnosili na prošlost Prijepolja, a čiji su autori Srbi, iznosila se tvrdnja da je Prijepolje formirano u vrijeme podizanja manastira Mileševa, između 1234. i 1243. godine. Za ovu tvrdnju ne postoji ni jedan pisani historijski dokaz. Sa velikom sigurnošću može se tvrditi da je na prostoru današnjeg Prijepolja postojalo naselje od najstarijeg doba, od antičkog, ilirskog i rimskog perioda, pa sve do 1343. godine, kada se Prijepolje prvi put spominje u pisanim historijskim izvorima. U kasnom bronzanom i ranom gvozdenom dobu, u ovom kraju živjela su ilirska plemena Andijeja i Autarijata. Nakon prodora Kelta na ove prostore, u 4. vijeku nove ere, došlo je do miješanja Kelta i Ilira. Krajem stare ere, prijepoljski kraj je potpao pod vlast Rimske imperije. Od trećeg do jedanaestog vijeka na ove prostore doseljavali su se različiti narodi. Svoje tragove življenja u ovom kraju ostavili su Goti, Avari, Kumani, Mijani, Jarusi, Mataruge, Obardi i Slaveni. Sredinom jedanaestog vijeka, nekoliko slavenskih grupa u poriječju središnjeg Ibra oformilo je svoju zajednicu, koja se u današnjoj srpskoj historiografiji naziva Ras, odnosno prva srpska država. Jedan od najpoznatiji srpskih historičara Vladimir Ćorović piše: “Prva srpska država obrazovala se u Raškoj i odatle je počela srbizacija susednih oblasti”. Tom srbizacijom obuhvaćen je prostor i Prijepolja, na desnoj obali Lima. Kroz ovaj proces, primjenom prisilnih i brutalnih metoda u velikom broju su posrbljeni pripadnici autohtonih starosjedilačkih naroda. U prvom osmanlijskom katastarskom popisu stanovništva iz 1477. godine stoji da su veliki dijelovi prijepoljskog kraja bili naseljeni isključivo Vlasima. Vlasi su bili pravoslavne vjere, što je bio presudan faktor za njihovu potpunu srbizaciju. U Srpskoj historiografiji nametnuta je tvrdnja da je

Tvrtko prvi Kotromanić krunisan za kralja Bosne u manastiru Mileševa kod Prijepolja. Kralj Tvrtko je proglašavan Srbinom, a Bosna srpskom zemljom. Ove tvrdnje su u potpunosti lažne, jer je kralj Tvrtko krunisan u mjestu Mile kod Visokog. Prijepoljski kraj, kao i cijela Limska dolina ukrašeni su brojnim nekropolama stećaka, što nedvosmisleno ukazuje da je ovaj kraj pripadao srednjovjekovnoj Bosni, i da su ga naseljavali Bošnjani, današnji Bošnjaci. U osmanlijskom katastarskom popisu stanovništva iz 1477. godine upisani su: Radoje sin Bošnjanina, Radonja sin Bošnjaka, Dobrotko sin Bošnjanina. Bošnjani su na najsuroviji način proganjani sa ovih područja. Pokušavali su da se, bježeći od Srba, domognu centralne Bosne. U narodnoj predaji je sačuvano da su ih Srbi sustigli na planini Pobijenik kod Priboja i masovno pobili. Po tom događaju Pobijenik je i dobio i ime. Početkom 15. vijeka za Prijepolje se vezuju krupni događaji. Osmanlijska imperija širila se ka zapadu. Sultan Mehmed Fatih osvajač, nadirući ka Bosni dolinom Lima, u Prijepolju je izgradio most, koji i danas nosi ime Fatihov most. Na ovom mostu dogodila se jedna žalosna međumuslimanska bitka, od 28. do 30. maja 1832. godine, u kojoj je poginulo više stotina muslimana. Turska vojska, koja je nadirala iz pravca Sjenice prema centralnoj Bosni sa ciljem da uguši pokret Husein kapetana Gradaščevića, sukobila se sa Bošnjačkom vojskom, koju je predvodio hadži Mustafa-Mujaga Prijepoljac. Nakon bitke, na bošnjačkoj strani je od hiljadu ratnika preživjelo samo njih 17. Turci su uhvatili Mujagu i javno ga objesili na vrhu prijepoljske čaršije. Polovinom 17. vijeka u Prijepolju je bilo deset mahala, od čega šest muslimanskih i četiri hrišćanske. Različite kulture življenja uslovljavale su da oni žive u odvojenim cjelinama. Tako je bilo sve do polovine 20. vijeka, kada je uslijedilo razbijanje kompaktnog bošnjačkog prostora, odnosno izgradnja srpskih kuća na oduzetom ili kupljenom bošnjačkom zemljištu, što je dovelo do ubrzanja srbizacije Bošnjaka i negiranja njihovog nacionalnog, vjerskog i svakog drugog entiteta.
Dramatične promjene u životu Bošnjaka Prijepolja nastale su 1912. godine. Osmanlijska vojska je napustila Prijepolje, a nakon sedam dana u njega je mirno ušetala srpska vojska. Prvo što je uradila bilo je paljenje upravne zgrade. Urađeno je to sa ciljem da se unište sve zemljišne knjige. Nakon toga je uslijedila brutalna otimačina bošnjačkih zemljišnih posjeda, kao i u svim ostalim gradovima Sandžaka. U vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Bošnjaci su podvrgnuti strahovitom državnom teroru, te su morali pribjeći fizičkom otporu, kako bi se zaštitili. Predvodnik tog otpora, bio je Jusuf Mehonić. Poučeni ranijim iskustvima, Bošnjaci Prijepolja spremno su dočekali 1941. godinu. Formirali su svoju odbrambenu vojsku. Organizatori su bili Sulejman ef. Pačariz, Husein ef. Rovčanin i Selim Juković. Formiranje bošnjačke odbrambene vojske bio je osnovni razlog što prijepoljski kraj nije doživio sudbinu Bijelog Polja, Pljevalja i Priboja, gdje nije postojala odbrambena formacija i gdje je Pavle Đurišić nesmetano izvršio genocid nad Bošnjacima. (Izvod iz studije “Historijski osvrt Prijepolje i prijepoljski kraj kroz vijekove”, autora Ferida Ferka Šantića)
Tekst i fotografije:
PREUZETO IZ KNJIGE “SANDŽAK BEZ BOŠNJAKA-VELIKOSRPSKI ZLOČINAČKI PLAN”