Foto: Google

Kad se odlučiš Bosnom da prošetaš, da oči njezinom džennetskom ljepotom napuniš, kad ti  duša sevdahom se ispuni, a srce jače zakuca, kad pod nogama osjetiš snagu zemlje kojom hodiš,  okreni se, pogledaj…

Vidjet ćeš i čut ćeš nešto što nigdje na Svijetu nema. Vidjet  ćeš svjetlost koju nigdje drugo vidjeti nećeš.  Čut ćeš melodiju koja se za dušu prima. A onda ćeš zapitan ostati, a želja za odgovorom će ti dušu ponijeti. Kakva to svjetlost, nad Bosnom bdije? Kakva je to melodija što se za dušu prima, iz čijeg je grla potekla, u kakve je riječi pretočena?

I samo što pogled iznenađen i zadivljen s ljepote bosanske skreneš. Odgovor ćeš spoznati, svjetlost koja te ljepotom zaslijepi to je nur pobjede sa lica šehidskih što Bosnu obasjava. A melodija što k`o eho smiraja tvoje biće ispuni, dova je šehidska kojom Bosnu čuvaju, oni koji su za Bosnu u smrt otišli…

Uživaj, o ti što Bosnom hodiš, jer malo je zemlje kao što je Bosna, a da je s toliko krvi šehidske natopljena.

Spremnost da umre za Bosnu,  bila je jača od svake želje za životom.  Imao je Bosnu u očima, srcu i duši. A Bosna je imala njega na braniku svoga opstanka.  Toliko ljubavi, a tako malo prostora na Dunjaluku da se u njoj uživa. Ostat će priča, kako je čovjek volio Domovinu. Ostat će istina kako je pitanje časti umrijeti za njezin opstanak. Ostat će inspiracija za sva pokoljenja,  da smo imali sinove čija spremnost na žrtvu je bila garantom našeg opstanka.  Ostat će sjećanje na hrabre ratnike, koji su imali hrabrosti prepoznati dušmanske namjere i na vrijeme se organizovati, te spriječiti agresora u namjeri da okupira Bosnu i genocidom uništi Bošnjake.

Za njega je malo reći da je bio čovjek. Bio je iznad mjere čovječnosti. Ličio je na prve muslimane, koji su se brinuli za druge, više nego sami za sebe. Vojskovođa kome su borci bili na prvom mjestu, i sa kojima je provodio najviše vremena. Strateg koji nije znao da podbaci u planiranju akcija. Komandant koji je rame uz rame sa vojnicima oslobađao pedalj po pedalj Domovine. Humanista kojeg  je boljela nepravda, i išao je da je ukloni.  Nije priznavao da postoji nemoguće, niti neosvojivo, znao je da pomjerati granice nemogućeg, i onda kad je i moguće bilo teško dostižno.  

Historija će ga pamtiti kao heroja, kome je borba za opstanak Bosne bila privilegija. Komandanta koji je prednost davao borcima. Saborca kome je sigurnost drugoga bila ispred vlastite sigurnosti. Pamtit ćemo ga, kao komandanta Safeta Zajku, koji je skinuo pancir sa sebe i dao ga borcu. Kao čovjeka koji je dao sve što je imao, da bi se Sarajevo odbranilo. Nije bio od onih koju su pristajali samo braniti se. Komandovao je brigadom koja je oslobađala okupirane dijelove Bosne. Sa saborcima je aktivno učestvovao u svim bitkama od Pofalića do one zadnje u njegovom život na Mijatovića kosi na brdu Žuč.  Pobjede koje je izvojevao sa brigadom kojom je komandovao, među najblistavijim su pobjedama u historiji bosanskoj. Tada su borci Armije BiH u jednom danu oslobodili više od stotinu kvadratnih kilometara platoa Žući.  Znao je da u pobjedama leži ključ opstanka, zato je neprestano bio na liniji, tamo gdje je neprijatelj svakodnevno stotinama a nekad i hiljadama granata preoravao zemlju, gdje se pisala nova historija bosanske časti i dostojanstva. Tamo gdje su bili najhrabriji, najodaniji, najbolji, tamo gdje nisu mogle, niti su bile kukavice. 

Nije se predavao ni pred umorom, davao je zadnji atom snage, kako bi bio na mjestu gdje je morao biti, gdje se stvarala priča i slikala sloboda. Znao je da samo veliki mogu doći do slobode, da samo hrabri i predani mogu vidjeti cilj, a  oni koji su spremni na žrtvu će imati Domovinu. A njemu, heroju Safetu Zajki, Bosna je bila sve što je želio.

Heroj Safet Zajko, rođen je u Rudom,  čuvanje i odbrana Bosne pradjedovski je emanet u porodici Zajko. Safet Zajko je četvrti sin kojeg su majci Dudi ubili četnici u agresiji 1992.-1995.godina, što govori puno onima koji žele razumjeti rečeno. Bio je sve što može da bude čovjek vrijedan da ga pamte najsvjetlije stranice historije, sin, brat, suprug, otac, prijatelj, saborac, komandant, vojskovođa, humanista, strateg, zaljubljenik u Bosnu i slobodu. Bio je i ostao velika priča još veće knjige opstanka Bosne i Bošnjaka. Bio je komandant Druge motorizovane viteške brigade, čija herojska djela su sačuvala Bosnu. Bio je časni sin najčasnije vojske na svijetu Armije R BiH. Bio je heroj kome je najveći san bila Bosna.

Safet Zajko,  komandant Druge viteške motorizovane brigade, jedan od oslobodilaca Žuči, pogino je 17. Juna 1993.godine na zadatku izviđanja terena na tek oslobođenoj strateški važnoj koti Mijatovića kosi  na brdu Žuč. Njegov život na ovom dunjaluku se završio, tamo gdje se završavaju životi onih najposenbijih, na linijama odbrane vjere, države i nacije, na braniku časti, dostojanstva i civilizacijskih vrijednosti na kojima počiva čovječanstvo.

Za doprinos u organizovanju i pružanju otpora agresoru u odbrani R Bosne i Hercegovine, odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, te mu je posthumno dodjeljen i Orden heroja oslobodilačkog rata.

Tamo gdje počiva duša šehida Safeta Zajke, u haremu Alipašine džamije,  vidjet češ svjetlost koja Bosnu obasjava, i ako malo bolje oslušneš čut ćeš riječi „za Bosnu je čast bilo poiginuti“.

Ako ponekad poželiš da vidiš šehide, dođi u Bosnu i posjeti šehitluke, prouči fatihu i udahni miris dženenta. Jer Bosna se krvlju šehidskom abdestila.

Elmedina Muftić